Povijest
Nacionalni park Plitvička jezera je jedan od najstarijih nacionalnih parkova jugoistočne Europe te ujedno i najveći nacionalni park u Hrvatskoj. 1979.g. Plitvička jezera proglašena su svjetskom baštinom pod zaštitom UNESCO-a.
Nacionalni park utemeljen je 1949.g. i smješten je u bedovitom kršnom području središnje Hrvatske, blizu granice sa BiH. Cesta koja prolazi kroz nacinonalni park važna je prometnica u smjeru sjever-jug te povezuje kontinentalni dio zemlje sa obalom Jadranskog mora.
O Plitvicama
Nacionalni park svjetski je poznat po svojim kaskadnim jezerima. Trenutno se 16 jezera može vidjeti sa površine. Jezera su nastala spajanjem nekoliko manjih rijeka uključujući i krške podvodne rijeke. Međusobno su povezana te prate tok vode. Kaskade između jezera tvore prirodne brane sačinjene od sedre koja se taloži a rezultat je međusobnog djelovanja vode, zraka i biljaka. Okamenjene biljke i bakterije talože se jedne na druge tvoreći sedrene barijere koje rastu otprilike 1 cm godišnje.
16 jezera dijele se na gornja i donja, formirana padom planina. Visinska razlika iznosi od 636 do 503 m nadmorske visine u razdaljini od otprilike 8 kilometara u smjeru sjever-jug. Zajednički jezera tvore površinu od 2 km2, a voda koja izlazi iz jezera tvori rijeku Koranu.
Jezera su poznata po svojim karakterisičnim bojama, od azurne do zelene, sive ili plave. Boje se konstantno mijenjaju ovisno o količini minerala i organizama u vodi te kutu sunčeve svjetlosti.
Uslijed različitih klimatskih utjecaja i velike visinske razlike park je prepun raznolike flore i faune. Dom je mnogim endemskim vrstama koje su svoje stanište našle na jezerima mnogo prije dolaska ljudi.
Službena stranica